Milena Pavlović Barili
Milena Pavlović Barili je, početkom tredesetih, otišla u Evropu i vezala se za tokove tada i do danas aktuelnog nadrealizma. Međutim, mnogo su joj bili bliži Đorđe de Kiriko i krug italijanskih slikara koji su, posle 1910. u Parizu promovisali metafizičko slikarstvo, najviše zato što je i ona uporište nalazila u renesansi, snove pretakala u slike, nudila enigmatičnost motiva i, bez obzira na smer moderne, išla hrabro stazom koju je sama krčila. Sebe i doživljaj sveta iskazala je tajnovitim kompozicijama za koje ne znamo da li izražavaju nesvesno ili duboko svesno, mnogima nedokučivo, a njoj – pesniku i slikaru – vrlo jasno. Ona je likovnost svojih stihova uspešno pretočila u poeziju slika, jer je podjednaku važnost davala i ikonografiji i plastičnoj strukturi.
