![]() |
| Miroslav Antić |
|
Dosadna pesma
Toliko mi je dosadno da ne znam šta ću. Kad izlazim iz škole nakrivim kapu na levo oko i pobijem se sa trojicom bar da me vide devojčice. Devojčice su smešna stvorenja dugonoge, okrugle, pegave ili kratkovide, mnogo lažu i ogovaraju i pišu ljubavna pisma koja mi stave pod klupu. Meni je sve to dosadno. Ipak pročitam pisma, najlepše reči prepišem - ako mi nekad zatreba, a od onog što ostane napravim papirne lađe, napravim ptice, slanike, žabe, i bajagi se igram a tako mi je dosadno. Dosadno mi je da porastem, da nosim tesne cipele i da se oženim. Oni koji porastu prvo se danima mrze onda se danima svađaju. Jedino mi je žao mog tate. Da je ostao dečak - kao ja, baš bismo divno mogli da se družimo i da zajedno budemo zaljubljeni u nastavnicu istorije. Sve ostalo mi je dosadno. Toliko mi je dosadno da ne znam šta ću, nego nakrivim kapu na levo oko i pobijem se jos sa trojicom. Čak i kad nema devojčica. |
||||||||||||
|
_________________ Don`t struggle so much, best things happen when not expected. SRPSKA GRUDA |
|||||||||||||
|
Imena
Pronađeš negde nekakvog Mišu, nekakvog Gorana, Dragana, Svetu, pronađes drugare nalik na sebe i staneš tako i ne veruješ da ima neko kao ti- isti, na ovom drukčijem svetu. I ništa ne mora da se kaže. Sve se unapred zna i razume. Možda te neke Mire sad traže. Možda Gordana neka ne ume bez tebe, Jelene, Milice, Vide, do nekog ogromnog sunca da ide. I ne znaš koliko kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju. I ne znaš koliko kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju. I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili. A lepo ste se mogli sresti samo da ste se malo potražili. I KREĆEŠ U ŽIVOT S POGRESNIM NEKIM. S DRUKČIJIM NEKIM. NEKIM DALEKIM. A Boris, Vera, Vladan i Sanja jos uvek samo tebe sanja. |
||||||||||||
|
_________________ Don`t struggle so much, best things happen when not expected. SRPSKA GRUDA |
|||||||||||||
|
Nepovratna pesma
Nikad nemoj da se vraćaš kad već jednom u svet kreneš Nemoj da mi nešto petljaš Nemoj da mi hoćeš-nećeš. I ja bežim bez povratka. Nikad neću unatrag. Šta ti znači staro sunce, stare staze, stari prag? Tu je ono za čim može da se pati Tu je ono čemu možeš srce dati. Al' ako se ikad vratiš moraš znati tu ćeš stati I ostati. Očima se u svet trči Glavom rije mlako veče Od reke se dete uči ka morima da poteče. Od zvezda se dete uči da zapara nebo sjajem. I od druma da se muči i vijuga za beskrajem. Opasno je kao zmija opasno je kao metak da u tebi večno klija i čarlija tvoj početak. Ti za koren nisi stvoren Ceo svet ti je otvoren. Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri. Al' kad pođes - nemoj stati Mahni rukom. I odjuri. Ko zna kud ćeš. Ko zna zašto. Ko zna šta te tamo čeka. Ove su zelje uvek belje kad namignu iz daleka. Opasno je kao munja opasno je kao metak da u tebi večno kunja i muči se tvoj početak. Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek' od tebe život uči da se peni i da teče. Budi takvo neko čudo što ne ume ništa malo, pa kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo. Ko zna šta te tamo čeka u maglama iz daleka. Al' ako se i pozlatiš, il' sve teško, gorko platiš, uvek idi samo napred. Nemoj nikad da se vratiš. |
||||||||||||
|
_________________ Don`t struggle so much, best things happen when not expected. SRPSKA GRUDA |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
VOJVODINA IV
Zaigraj, zavitlaj zemljo, lepoto bosonoga Nevesto moja najlepša u dronjcima i plaču Ti što se moliš Bogu i ti što pljuješ na Boga Ti što si dugovala i naplatila račun, Nazdravlje! Diži čaše! Razbij astale šakom! Zapeaj preko njiva, neka zabride kosti! Volim te što si prosta, sirova, divlja tako I tako mnogo luda, volim te, volim, oprosti Ti, od ponosa i stida, od đinđuva i vaški Ti, ljuljaško i rako – žut, zubat smeh ne skrivaj Pevaj pijano racki, madžarski, totski, vlaški Makedonski i lički preko dalekih njiva! I tako do smaka sveta, najteža zemljo moja Sa ukusom muškatla, krvi, hleba i saća! Od paorske sam lepote, radosti, psovki i znoja Razdrlji prsluk i gutaj. Ja ovu zdravicu plaćam! |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
PESMA ZA NAS DVOJE
Znam, mora biti da je tako Nikad se nismo sreli nas dvoje Mada se tražimo podjednako Zbog sreće njene i sreće moje Pijana kiša šiba i mlati Vrbama vetar čupa kosu Gde ću, u koji grad da svratim? Dan je niz mutna polja prosut Vucaram svetom dva prazna oka Zurim u lica prolaznika... Koga da pitam, gladan i mokar Zašto se nismo sreli nikad Ilć već je bilo, trebalo korak - možda je sasvim do mene došla A ja u krčmu svratio, gorak A ona, ne znajući prošla ...? Ne znam, ceo svet smo obišli U žudnji ludoj, podjednakoj A za korak se mimoišli... Da, mora biti da je tako... |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
LJUBAV
Ovo je pesma za tvoja usta od višanja i pogled crni: Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove Ja umem u svakoj kapiji da napravim juni I nemam obične sreće, i nemam obične grehove Podeliću sa tobom sve bolesti i zdravlja Zavoli moju priliku što se tetura niz dan Sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja Svejedno! Lepo je nemati plan Lepo je ne biti ni činovnik ni doktor Uputi telegram mom ocu: «Postoji tužna divota Vaš sin ne ume ljude da spasava od smrti On, znate, spasava – od života...» Zavoli trag mog osmeha na rubu čaše, na cigareti I blatnjav hod duž ulica koje sigurno nekud vode Bićemo suviše voljeni ili suviše prokleti Budi uz mene kada odem ... |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
Zaboravi da negde na svetu postoje
Tvoji muževi i moje žene I postelje u kojima su snovi – zanat. Danas će drumovi biti Za mene i tebe pruženi Daleko negde u nepovrat. Možda smo nas dvoje Rodjeni zato da tuda odemo. Da ti milujem kosu I budem nežan, prvi Pa posle da jedno drugome Malo lepoga prodamo Za jeftin honorar ljubavi I skroman bakšiš krvi. Nikad zbog tebe neću Ići da tražim rum Ni da napišem Najbolju pesmu kraj čaše Ne plači za mnom Kad se vratiš niz drum Ne maši ... Ni ja neću da mašem. |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
Mesec je tupom, krivom kamom
Zaklao jedno veče žuto Oprosti, bio sam skitnica samo Pa sam u tvoje oči zaluto. I grub, divlje prosuo se Kao lopata krvavog snega Nasmejan, izgužvane kose Od cveća ranjav, od ptica pegav Oprosti...Moram uvek da odem Listove žute jesen već plače. Jezera – oči. Što kvase vode Obale niske za skitačem? I uvek samo sebe imamo I stih pun želja, nedorečen... Mesec je tupom, krivom kamom Zaklao jedno žuto veče |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
ROMANSA
Nemoj da odeš više u onaj grad Gde smo od sebe zaboravili pola Nikad sa zvezda nije teži pad Nego na beton kraj kafanskog stola. U očima sam sve gugutke podavio Pa sam im dugo krkljao crno opelo I sve sam svoje osmehe okrvavio Nije sve belo što liči na belo Peroni katkad plaču kišom.. Sat i koferi. Svako negde žuri noćas Gde ću kad nemam nigde da se vratim Za svakim vozom teža je samoća I samo mraka napune se prsti Ne idi tamo nikada zacelo I bar ti ptice iz očiju pusti Nije sve belo što liči na belo. |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
SUSRETI
Mi smo se suviše sretali na raskršćima neznanim Mada smo različitim putevima koračali Tinjalo nebo večernje u šiprazima zvezdanim I uvek oblaci ždralova sa prolećem se vraćali Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo I u leta kovrdžava sa preplanulim licima Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo Pa onda prošli, odlutali, svako za svojim vidicima. U novembru su oblaci kao buktinje rudeli I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo A putevi se dužili i raskršća se žudela Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo. U zime snežne, pobelele k’o tvoji isprani dlanovi Dugo si dugo čekala pod jablanom na smetu I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom Da sivookom putniku ne bude zima u svetu. Pa ipak ti su susreti tek kratka radovanja Jer znam: na nekom raskršću neću te videti više Pružićeš nekome dlanove, prestaće putovanja I pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše Spustiću tvoju maramu usput, kraj putokaza I sa vetrom-drugarom otići nabranih veđa Jer meni život prestaje ako siđem sa staza I pred nečijim vratima skinem torbu sa leđa. |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
FRAGMENTI (Ljubici)
Mi smo oboje nalik Na jedan osmeh davni I tako čudno slični Ponekoj suzi jasnoj Možda je sreća samo Što smo ko nebo ravni Sišli sa istog voza Na jednoj stanici kasnoj I pronašli u sebi Da zajedno umemo Da dočekamo drumom I cvetanja i vetar Pa da idemo bosi ... da idemo.. i idemo Bez straha dal postoji Sledeći kilometar. |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
SLUTNJA
Još se danas rođena moglo plavo voleti Pored niskih taraba gde se veče javlja Sutra će se sigurno ceo svet razboleti Od drukčijeg osmeha i drukčijeg zdravlja Zalud će ti zenice zelenilom roditi - drugi neki ljubavnik grlo će ti gristi Prvo ćes se stideti, posle ćeš se prodati U večeri drukčije, kraj taraba istih Prepun divljih gugutki ko seoski zvonik, a Belom dušom opružen niz obzorja ravna Jedini ću ostati pijan od harmonike Bez bola u očima, prost i jednostavan Znam sutra će drukčije tepati i voleti Naše stare osmehe niko neće shvatiti Možda ćeš me tražiti, možda će te boleti Al se više nikada neću tuda vratiti Predgrađe pod granama. Vitla vetar listove Sive malje sumraka na oke se pletu Shvati da će umreti ove noći blistave Zadnje zvezde nežnosti u velikom svetu |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
liberalni republikanac
|
BELO
Da me čekaš ispred kuće Da razvežeš ruke vrele Oči bi se u svanuće Razbolele Presušile i opile Od smejanja do bolesti Ej, da mi je niz aprile Tebe sresti! Ej da mi je da izludim A bagrenje rascvetalo Sa košuljom preko grudi Poderanom Ej da mi je da ti tepam Slab do ropca Jak do krika Kad zabele zdravi zubi Harmonika Samog sebe razboleću Ej devojko, dušo moja Poludeću bos po cveću U milion vrelih boja |
||||||||||||
|
_________________ When the gods wish to punish us they answer to our prayers... |
|||||||||||||
|
prijatelj Arke
|
Ekspres za sever
Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas. Tvoje ruke bele kao samoća. Tvoja bedra sa ukusom platna i voća. Tvoj malo šuštavi glas. Sa nosom dečačkim prilepljenim uz okno vagona, nejasan samom sebi kao oproštajno pismo padavičara, i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas, putujem, evo, putujem da natrpam u glavu jos neslućene predele, da drveću poželim najlepšu laku noć na svetu, da se vrtim kao lišće, kao vetar po travnjacima, kao zvezde i ptice. Da malo nemam plan. Da imitiram klavijature, liftove i okean. Da zaboravim ruku na tvom struku. I lice uz tvoje lice. |
||||||||||||
|
|
|||||||||||||
| Miroslav Antić |
|
||
|


